BRUKA I SRAMOTA Slavko Mršević zbog autizma izbačen iz škole u Rudom, njegovi drugovi pišu peticije da se vrati

Autistični Slavko Mršević iz Rudog nedavno je uzburkao javnost kada je na svom Facebook profilu objavio fotografiju ispred škole u Rudom i napisao kako svi osim njega imaju pravi ući u školu.

“Svi imaju pravo da idu u školu samo ja nemam od drugog razreda do danas”, napisao je Slavko.

Njegov otac Nenad Mršević tvrdi da je Slavko izbačen iz srednje škole bez ikakvog zakonskog razloga. Prema njegovim riječima, dječak je u školu upisan 2015.

godine i u prvom polugodištu je dobivao ocjene koje mu nisu zaključene. Drugo polugodište je okončao neocijenjen tako da nije mogao nastaviti školovanje. Presudno je to što Slavko ima Aspergerov sindrom, blaži oblik autizma, a iz škole je faktički udaljen bez ikakvog pisanog traga, a samim tim i prava na žalbu.

“Njihovo mišljenje je da autistična djeca, odnosno djeca sa posebnim potrebama ne mogu pohađati tu školu. Oni su se pozvali na određene članove zakona i smatraju da njihov kadar nije dovoljno edukovan, upućen da bi radio s tom djecom i da oni mogu samo da idu u škole koje su specijalizovane za to, konkretno su pominjali Banja Luku, da ide za cvjećara, pekara ili kuhara”, rekao je za Klix.ba Slavkov otac Nenad.

Da je kojim slučajem imao izbora u Rudom, Slavko bi se opredjelio i za neko drugo zanimanje, no između gimnazije i zvanja saobraćajnog tehničara logičniji izbor bilo je ovo drugo. Dok se škola nije odlučila da mu i taj izbor uskrati.

Isključiv stav

“Prvi dopis koji smo mi dobili je bio poslije sedam, osam mjeseci njegovog školovanja kao odgovor na naše pitanje šta se dešava sa Slavkom. Ranije smo išli linijom manjeg otpora, da se ne zamjeramo. Međutim, imali su isključiv stav prema njemu. Kasnije sam saznao da su slali dopise Ministarstvu i Pedagoškom zavodu i, tražeći odgovore kako da postupaju sa djetetom sa autizmom, navodili da ih je roditelj prevario tokom upisa i da nije rekao da je dijete sa autizmom. Međutim, to je jedna klasična laž jer postoji komisija za prijem što je kasnije i potvrđeno na sudu”, pojasnio je Nenad.

Po zahtjevu škole Slavko je tri puta išao pred Stručnu komisiju za procjenu potreba i usmjeravanje djece i omladine sa smetnjama u razvoju čiji je stav bio jasan, a odnosio se na to da mu se omogući nastavak redovnog školovanja uz podršku pedagoga i nastavnika. No škola se oglušila na to, a Slavkovi roditelji tražili su pomoć različitih institucija.

“Obaviješteni su ombudsmeni za djecu RS-a, Ombudsmeni BiH, Republički i Pedagoški zavod, Ministarstvo prosvjete i kulture, OSCE, Stanica policije Rudo, Tužilaštvo u Višegradu. Bukvalno sve relevantne institucije koje su mogle pomoći i sve su stale na stranu djeteta. Ombudsmeni su ustanovili da je škola kršila određene propise i zakone i dali preporuke da se dijete vrati u školu i kad sam pitao Papića zašto to ne učini, odgovorio mi je da preporuke tih instiutucija nisu obavezujuće”, istakao je Nenad.

Sve zavisi i od presude Suda u Višegradu u predmetu koji se vodi protiv deset osoba, bivšeg direktora Branka Papića, pedagoga škole i osam profesora, po optužnici koju je okružni tužilac podigao zbog kršenja zakona o srednjem obrazovanju i uskraćivanja prava dječaku na školovanje.

Nenad vjeruje u pravdu a želi samo jedno, a to je da njegov sin Slavko nastavi školovanje.

“Oni se na prošlom ročištu nisu pojavili, vjerovatno će ići na to da se proces što više oduži. Mislim da će taj proces trajati predugo, da će Slavkova generacija i njegov razred da završe školu i šta bi to sutra za Slavka značilo. Njemu je krajnji cilj da se vrati u školu, a ja očekujem da će krivci biti kaženjeni. Ukoliko uspijemo to će biti njegova velika pobjeda i nadam se da će prevazići ove traume koje je doživio. Međutim, ako od tog ništa ne bude, ne znam šta dalje. Mnogi migranti mogu tražiti azil u drugim zemljama zbog povrede ljudskih prava pa je i to možda jedno od rješenja, jer ne vidim neku drugu mogućnost da ostvarim prava svog djeteta”, smatra Nenad.

Učenici potpisali peticiju

Ohrabrujuće je da su učenici srednjoškolskog centra u Rudom potpisali peticiju kojom traže da se Slavko Mršević vrati u školske klupe.

“Tu su peticiju predali i direktoru škole tako da su djeca pobila njihove argumente da Slavko ometa drugu djecu. Djeca su skupila hrabrost da to urade i svaka im čast”, kaže Nenad Mršević.

Dodaje da je Slavku teško objasniti šta se dešava.

“On to ne shvata i to je kod njega stvorilo traumu. Od šestog razreda je bio na određenoj terapiji godinu dana i njegovo stanje se stabilizovalo i bio je osjetan taj napredak. Na početku škole je bio klasični autista, znači loša komunikacija, nije bio društven ali škola je utjecala na to da je njegova zadnja dijagnoza sada jedan od najblažih oblika autizma. Doktori su nas ohrabrivali da dalje radimo i to bi sigurno dalo i bolje rezultate, a sad se ovo desilo i on je vraćen opet na terapiju, na pomen škole postaje anksiozan, depresivan. Svakog dana ide na veliki odmor kako bi se družio sa vršnjacima jer mu nedostaju, jedva čeka petak da izađe sa društvom, jer on sasvim normalno izlazi i u kafiće, ide u prodavnicu, nema pratnju”, istakao jeNenad.

Tvrdi da njegov sin nije nasilan i da ne povrijeđuje druge.

“On nikad nikoga nije povrijedio“, kaže Nenad.

Mrševićima su stigle brojne poruke podrške iz cijele BIH. Podršku ima i od načelnika općine Rudo Rata Rajaka koji ima razumijevanja ali nema mehanizme da sa ovog nivoa promjeni situaciju.

“Mi smo sredina podjeljena u sedam, osam političkih partija. Ja sam o ovom problemu pričao sa predstavnicima svih političkih partija, molio da mi pomognu. Međutim i neki koji su htjeli, jasno su mi kazali da bi mi to možda samo odmoglo jer bi oni drugi odmah to prebacili na ubiranje političkih poena… Stalno gledam te emisije, stalno se organizuju donatorske večeri, pojavljuju se političari, ljudi iz svih sfera društva koji kažu da toj djeci treba pomoći, ministarstva kažu da se radi na tome, rade međunarodne organizacije, na seminarima su to stalne teme ali u praksi ta djeca su zapostavljena i imaju ogromne probleme. Stiče se utisak u javnosti da je država napravila i određene propise i da je sve to regulisno međutim u praksi je druga situacija koju mi živimo”, tvrdi Nenad.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

%d bloggers like this: